cuvarkuca / Sempervivum tectorum /

jako otporan sukulent na sve uslove, zahteva vrlo malo zemlje, vode i paznje. Prezimljava napolju, ne voli zatvoren prostor, s obzirom da se sama najcesce naseljava po krovovima.

Iz sredine se razvija cvetna, liskama pokrivena stabljika visine od 10 do 30 cm.

Dobro je posaditi ih u siroku a plitku posudu na razmaku od 10-ak cm kako bi imale mesta za nove izdanke koje redovno daju.

Neki kultivari (npr. oni crvene boje) su nešto manje otporni na zimu i slabije rastu u uslovima potpune senke.

regularan tok zivota joj je da izbacuje puno izdanaka, zatim cvet (obicno u avgustu) i nakon toga se maticna biljka susi dok ostale nastavljaju...

Mladice se presađuju kada imaju vlastito korenje tako dobro razvijeno, da im STOLON više netreba.

Ni u kom slucaju ne treba otkinuti stablo (ono je u rozeti jedva vidljivo!) nego samo STOLON.

STOLON je ono što vezuje malu biljku sa matičnjakom.

timijan - thymus

thymus vulgaris = obican, zbunasti

thymus citriodorus = puzavica, cvrsto se vezuje za podlogu, odgovara joj suncano i zavetrina

========-------zimzeleni su i jako otporni-----=======

Timijan je slican majkinoj dušici, ali je viši i stabljika mu ne puzi po zemlji, nego raste uspravno (do 30 cm); listovi su uži, cvasti nisu tako zbijene i biljka ne raste kod nas divlje, nego se gaji. Droga je gornja polovina biljke u cvetu, list (najbolja droga, jer ima najviše etarskog ulja i tanina), etarsko uje i timol (Thymi herba, foliurn, aetheroleum et thymolum). Mlade grancice su cetvorouglaste, kratke i gusto obrasle belicastim dlacicama, a starije su oble, gole i drvenaste. Lišce je sitno, sedece ili na kratkoj dršci, u celini duguljasto, skoro iglasto , po obodu, celo, nadole jako povijeno, kruto, od gore skoro golo, a na nalicju obraslo finim, mekim, sivim dlacicama i posuto mrkim kvržicama. Cvast ima oko 5 ružicastih, 3—6 mm dugackih cvetica na kratkim drškama. Cašica je cevasta, kratko maljava, zelena ili malo ružicasto-ljubicasta i dvousnata: donja ima dva iglicasta, a gornja tri tupa zuba. Krunica je ružicasta; donja je usna opuštena i trozuba"

Cveta od juna do oktobra. Gaji se i kao ukrasna i medonosna biljka. bere se gornja polovina biljke u cvetu ili pred samo cvetanje.

cherry tomato / ukrasni paradajz

Prolece: iznosi se van, potreban mu je vetar u vreme cvatnje zbog oprasivanja i dobro je orosavati malo listove kako bi iz cvetova nikao veci broj plodova. Trazi puno vode (mekane, odstojale, najbolje kisnice).

Zima: unosi se u kucu i slabo zaliva jer je u fazi mirovanja.

Potreban im je neki oslonac, kanap, ograda..

cherry paradajzi mogu biti determinate sto znaci da u jednom kracem periodu donesu kompletan rod ili indetrminate koji radjaju i rastu sve dok im to vreme dozvoljava.

 izuzetne je arome i sladunjavog ukusa (visok sadržaj glukoze i fruktoze), a pristvo pigmenata likopena i karotena (antioksidansi) daju mu posebnu vrednost. U istraživanjima sa nekoliko sorti cherry paradajza (Cicigeria, Cherybell), zapazeno je da ubrani grozdovi (cvasti) sa poluzrelim plodovima, pri držanju na sobnoj temperaturi za tri nedelje su potpuno sazreli. Isto tako mogućnost čuvanja mini paradajza je znatno bolja, nego kod običnog paradajza.

PERSUN

Posle sipka i borovnice, u persunovom listu ima najvise
vitamina C: u 100 grama ima cak 170 miligrama vitamina.
Bogat je jos provitaminom A, vitaminima grupe B, cak i tako redak
vitamin B12 ( koji je znacajan za stvaranje crvenih krvnih zrnaca).

 Lisce persuna valja uzimati u svezem stanju, jer jedino tako
zadrzava svoja bitna svojstva. Ne valja ga susiti
niti konzervirati: moze se, medjutim, zamrznuti.

Peršun je dvogodišnja biljka. Pošto mu treba dugo da proklija, može se sijati najprije u saksijama, a inače se sije u martu na otvorenom. Otporan je na mraz, pa ako ga tokom zime prekrijete suhim šibljem, u rano proljeće možete brati svježe listove. Peršun svake godine morate saditi na drugom mjestu.

ruzmarin

od latinskog ros marinus, odnosno "morska rosa"
zbunasto-drvenasta visegodisnja

U staroj Engleskoj ružmarin je bio simbol vjernosti pa je iz toga nastao običaj da se na svadbi odjeća kiti ružmarinom. Grčki studenti stavljali su ga na glavu kada su pripremali ispite zato što je narodna medicina vjerovala, a i danas vjeruje, da ružmarin potiče i jača pamćenje. Ružmarin potiče cirkulaciju i tok krvi prema mozgu te na taj način poboljšava koncentraciju i liječi glavobolju.

Grm ruzmarina naraste od 1-3m visine.

Bosiljak (Ocimum basilicum)

Jednogodisnja biljka ,gaji se iz semena koje se seje pred kraj zime u kuci ili stakleniku,a rasadjuje se u prolece.Zahteva rastresitu i hranljivu zemlju,voli izdasno da se zaliva,ali ne preko listova.

Menta/NANA

Porodica: usnjače (Labiatae)
Narodna imena: menta, zlatna metvica, vrtna metvica, nana, crna metvica

>>> sve vrste nana vole VLAZNO ZEMLJISTE

Nana je korov i brzo ce se siriti!
OPIS BILJKE
Metvica je višegodišnja biljka nastala križanjem vodene (M. Aquatica L.) i klasaste metvice (M. Spicata L.). Biljka naraste 30 do 80 cm u visinu i pruža brojne podzemne i nadzemne izdanke koji se lako ukorijene. Stablo joj je razgranato i obraslo nasuprotnim ovalno jajastim listovima s nazubljenim rubom. Cvjetovi su crvenkasti ili ljubičasto-crveni, skupljeni u klasaste cvasti na vrhu grančica. Razmnožava se isključivo vegetativno s podzemnim ili nadzemnim izdancima ili ukorijenjenim stabljikama, jer pri razmnožavanju sjemenom degenerira. Osjetljiva je na sušu i niske temperature, ali će vrlo dobro uspijevati i u malo većem loncu na vašem balkonu gdje može i prezimiti. Pritom treba paziti, ako je riječ o natkrivenom balkonu, da se zemlja tijekom zime potpuno ne sasuši.

Listovi se beru u srpnju i kolovozu kada biljka sadrži najviše eteričnog ulja.

Upotrebljava se za proizvodnju likera , koktela (mohito sa rumom) , bombona , sladoleda, čaja od nane, začin je dobar za jela koja se teško vare i za sva crna mesa kao što su juneće , ovčije , pernata i dlakava divljač .

moJITO NANA

-0.04l rum-a (beli, zlatni ili crni)
-1-2 kasicice braon secera (po ukusu)
-1/2-1 lime-a isecenog na kocke (zavisi od velicine)
-soda-voda ili kisela
-5-6 listova nane (zavisi i od velicine lista i od jacine)
-lomljeni led (u krpi, o sto )

Staviti secer, lime, listove nane u duboku casu i zajedno izgnjeciti tuckom za avan, dodati led, rum, i vodu do kraja case. I maksimalno uzivati na ovih 40 stepeni


-> u krem od cokolade
-> meso sa rostilja
-> sarme

Lozica

Parthenocissus (Lozica) je biljka iz porodice Vitaceae u koju spada i vinova loza. To je listopadna penjačica koja se sama penje uz podlogu pomoću vitica ili češće pomoću prianjalki nalik na male diskove koji se nalaze na vrhovima vitica. Uzgaja se zbog dekorativnih listova zelene boje koji su često jarko obojeni ujesen. Cvjetovi su sitni i neugledni, a nakon oplodnje iz njih se razvijaju tamnoplave ili crne bobe promjera do 8 mm koje mogu izazvati blage probavne smetnje ako ih se proguta.

Sve vrste lozica (ima ih oko 10) dobro će rasti u plodnoj, dobro dreniranoj zemlji u sjeni ili na suncu. Vrlo su bujnog rasta i narastu 10 – 20 m u dužinu. Razmnožavaju se sijanjem sjemena u hladnom klijalištu ujesen, a mogu se razmnožiti i pomoću zelenih reznica ljeti ili pomoću odrvenjelih reznica ujesen. Sve vrste lozica otporne su na hladnoću, biljne bolesti i štetnike.

FICUS BENJAMINA

Rod fikusa ima oko 600 vrsta i mozemo ga naci u svim toplijim delovima sveta.Zalosna smokva pripada porodici Moraceae.
Fikus Benzdamina je verovatno najpoznatiji varijetet sa malim listovima.Zalosna smokva ima skladno povijene grane , posebno kada biljka poraste.
Kao i ostale biljke sa malim listovima u kuci moze porasti do 5 m.Listovi su svetlozeleni do 8 cm dugi i oko 2,5 cm siroki.Imaju peteljke. Potrebno im je svetlo mesto da bi bujale ali su osetljive na hladnu promaju.Kao i druge vrste fikusa otporna je na suv vazduh zahvaljujuci kozastom kao voskom presvuchenom lishcu.
Fikus nitida ili rubinginosa ima lishce slicnog oblika i velichine ali raste uspravnije.Njena stabljika je kao u breze.
Fikus australis je shireg lista.Rado se grana a listovi su kao u gumijevca ( fikus elastica ) samo su manji ,dugi oko 10-12 cm.
Fikus diversifolija je jedna od najotpornijih vrsta u porodici.Listovi su mali , gotovo okrugli i rastu rastrkano na granama sto izlaze iz uspravne biljke.Biljka stvara zelene bobice koje prije otpadanja postanu zuto - naradnzdaste.Nije teska za uzgoj ali se retko gaji.Poznata je i kao Fikus deltoidea.

Ficus diversifolia pogodna je za tamnija mesta!